Stine

Šetnja uz more, uvijek se pretvori u šetnju sa morem. Na mnogim mjestima i u raznim okruženjima može se osjetiti tiho pomanjkanje društva. Ponekad se i u nekom najboljem raspoloženju ili druženju sa samim sobom ipak i to poželi podijeliti sa nekim. 💙

Stvoreni smo kao socilajna bića bez daljnjega , ali kao što u svim modernim priručnicima o sretnom življenju i piše, potrebno se prije svega dobro udružiti sa vlastitim bićem. Jedino što nam baš uvijek jako dobro dođe kada smo sami je more. Veliko plavetnilo .

Prije par dana sjedio sam na stijenama i promatrao bezbroj rasutih zlatnih iskrica kako titraju i plešu na vodenoj površini. ✨✨

Zagledao sam se i poželio da to ne prestane i da nikada ne odem sa tog mjesta, odnosno sa mora. Koliko puta je ista stazica uz obalu bila najbolji put kojeg sam u tome danu mogao odabrati. Skoro svaki put tokom šetnje ili prolaska rivom kao da jedan dio mene pazi na njega preko puta, a čini se kao da i ono mene prati u stopama , odnosno nadolazećim valovima. 🌊🌊

Gledam koliko plavih nijansi tokom dana ono zna imati i koliko oseka i plima može mijenjati te kako se tek mjesec noću na njemu umije portretirati. 🌛 Stoga nije ni čudo da je tako neiscrpan izvor inspiriracije. Jadran mi je daleko najdraži iako ne mogu reći ni da Atatlantiku ili Pacifiku nešto nedostaje. Osim što je moje i što smo si tako bliski, moguće je da i naša savršena obala još više krasi taj spoj mora i kopna kojim lagano hodam. O jutarnjem buđenju sunca koje se komeša i proviruje ispod oblaka kao iz svoje postelje te blagim zrakama ispituje temperaturu mora ili o spektakularnim večernjim zalascima, perom je sve već napisano ili je kistom naslikano. 📚👨🏻‍🎨

Jako često me oduševi kada u prolazu vidim i druge kako na svoj način doživljavaju i održavaju odnos sa njim. Neki mi djeluju kao da imaju još jaču morsku konekciju kao npr mnogi ribari koji dok stoje na svojim malim barkicama djeluju kao da bi bez njih u prizoru nešto falilo i da bi se i samo more pobunilo. Ili kada vidim izraze očiju i lica stranih turista koji u trenu postanu znatno sretniji čim ugledaju ono zbog čega su najviše i došli. 😍

Lijepo je vidjeti i druge da u tome guštaju kako bi rekli na sjevernom, srednjem i južnom Jadranu. More, more ili mare, mare, svejedno na kojem bi god jeziku krenula pjesma svi bi ju rado pjevušili jer je svaka baš poput mora i melem za uši. Ponekad sa pučine naiđe i neki neverin pa zna izgledati kao da se ljulja cijela zemaljska kugla i da će se sva voda iz nje negdje izliti.🌪️🌎

Međutim nakon što se bura smiri, najčešće se u zraku osjeti neka nova i svježa sol.

Najviše volim šetati stazama uz stijene, sa manje ili više vjetra i valova, svejedno. Često tada znam pomisliti i vidjeti kako sve životne avanture i nedaće mogu doći, a tako i otići. Vidim kako izdaleka nadolaze razne struje i kako se sve i jedna razbija o hridi.

Vjerujem da tko god nosi more u svome srcu, da za njega nema zime. Ono ga nikada ne ostavlja, u ponoru bez dna. More je vela luka za svaku izgubljenu dušu. 🔎🌀 

Jeidinstveni i neponovljivi dalmatinski stari morski vuk najbolje je znao opjevati i utjeloviti to beskrajno plavetnilo u nama, za kojim se često čezne kao za najvećom ljubavi. ♡♡