God is a D.J.

U početku je bila svjetlost. Samo jedna sjajna zvijezda o kozmosu tamne tvari. Prva od svih ostalih. Poput krijesnice koja prva ulijeće u mrkli mrak i osvijetljava tminu, pojavila se i obasjala sav prostor i svo postojanje. Jedna mala obična iskra. Upalila je ujedno i vlastitu svijest o sebi i pitala se da nije možda sve ovo samo još jedan ciklus. Možda prije svega i poslije svega ima toga još? Nekakva dodatna hologramska stvarnost ili sličan cirkus? Nema veze. Sad je bila tu i ja sam bio sa njom. Tog prvog dana stvaranja primijetio sam i odmah ju upozorio na sitne komete koji su prolijetale sa strane malo dalje od nas. Međutim nikakve rekacije nije bilo od strane te sitne užarene čestice. Skoro me ulovila panika kada je iz suprotnog smjera prohujala stijena, od nečeg odronjena i zamalo nas pokupila i sa sobom odnijela u bezdan. Međutim ta iskrica ...opet ništa. I dalje samo svijetli, baš onako cool. Tada sam prvi put i posumnjao u sebe jer nešto zaista nije štimalo. Pitanje je samo bilo da li je problem u svemiru ili u meni. Kada sam malo bolje sagledao situaciju i upalio širi spektar zamijećivanja, ustanovio sam upravo ono na što sam odmah i posumnjao. Da je svemir ogroman i beskonačan. Najveći kometi, asterodi i meteoriti u suštini ispadaju najobičnija zrnca pijeska ili nebitne čestice prašine kada se u obzir uzme koncept jednog ovakovog fantastičnog i neponovljivog oblika postojanja. Matematika mi od malena nije išla bog zna šta ali sam odmah lako izračunao najnižu stopu postotka po kojoj će mi presuditi neka viša sila. 0,01%. Kako sam predugo i nepotrebno bio odsutan, namjestim fokus u očnom živcu i pogledam gore prema lebdećoj lampici koja je poprimajući karakteristike svog okruženje sada postajala magličasto plava. Kako se univerzum neprestano širi i kreće nevjerojatnom brzinom, iako se to uopće ne primijećuje kada putuješ zajedno sa njim, malkice postaje prohladno pa je iskrica odlučila da ogrne svoj habit. Ja sam se pravio da mi je kao ok iako si ga samo nisam znao kako materijalizirati. Zatim sam primijetio kako se odnekle pojavio šestar, što je ujedno i malo istoimeno zviježđe južnog neba koji se stao okretati i tako presijavati svjetlosne zrake koje su se na njemu prelamale. Svi geometrijski oblici nastali tokom te kreacije ispali su savršeno, uostalom kao i sve ostalo, morao sam priznati. I nastade tako Mliječna staza, spiralna galaktika. Bio sam počašćen prisustvom postanka takve umotvorine. No to je bilo samo zagrijavanje za ono što je zatim uslijedilo. Najprije se pojavi jedno veliko Sunce i oko njega 8 sferastih planeta od kojih neki i sa prstenima, pa milijarde zvijezda i tko zna još čega. Htio sam pitati zašto Saturn ima heksagon na sjevernom polu pošto me podsjećao na pčelinje saće ali ipak nisam. U hodu sam pratio i učio tu igru i samo se divio. Ubrzo je krenulo eksponencijalno kreiranje više- manje sličnih obrazaca. Bezbroj jedinica i isto toliko nula. Kada bih se dobro zagledao u nešto mogao sam vidjeti kako se u nedogled stvaraju beskonačno složeni jedni te isti oblici. Prepoznao sam Mandelbrotov skup koji je izgledao poput nekog dobrog i mudrog monaha u sjedu. Suvišno kontempliranje prekinula je glazba. I to kakva. Obavivši što se trebalo obaviti odnekud se stvorila DJ konzola za kojom je stajao a tko drugi nego On osobno. Koji ritam, kakva vibra... čista egzistencija! Kakav je to samo bio bal, radost i susret... čiste energije i svijesti. Igra stvaranja, Šivin ples. Uživao sam u svjedočenju i točno u tom trenutku zavjetovao se samome sabi da nikada neću prestati ni odustati od pratnje tog ritma. Satkan od istih tih stvari i tvari densao sam do jutra. Par puta sam posumnjao da ispod halje tog astralnog pustinjaka nema nikoga i da sam tu potpuno sam ali nisam provjeravao jer je naprosto sve bilo top. Vrhunac je bila para ili maglica koju je iznenada ispustio ispod pulta. Mislio sam da ju samo ja mogu vidjeti i njome se okrijepiti. Ta je tvar bila pogonsko gorivo kojom se kreira sva mistika i stvarnost. Kozmička diskoteka. Univerzum je um, a to znam jer ja jesam. On je moj hram, moja crkva i tekija. U beskonačnom mraku  svemira i svjetlosti duše svi gravitiramo prema Njemu... koji je tu samo još noćas...

I samo za vjerne kao i one nevjerne...

Upravo onako kako bi i rekli Bezvjerni, tj Faithless…

God is a D.J.