Um

"Usne mudrosti su zatvorene, osim za uši razumijevanja". Započinje tako knjiga koju su potpisala tri inicijanta a koja govori o 7 hermetičkih načela koja vrijede u svemiru. U uvodu se napominje da takva vrsta drevne predaje ne dolazi u nečije ruke slučajno, već upravo onda kada je čitatelj spreman, prije svega slušati i primijeniti nešto od tih zakona i principa. Prvo je bilo Načelo Mentalnosti. Iako je bez obzira na pojačanu dozu mističnosti tekst bio vrlo jednostavan za shvatiti i nepodnošljivo praktičan za primjenu, pogodio me, ravno u glavu.

Držao sam malenu knjižicu u ruci imajući dojam da me upravo dostigao bumerang kojeg sam nekada davno bacio daleko od sebe. I da je sad tako doletio sa druge strane, da me opomene. Odmah se na početku kaže da je svemir um i potpuno mentalan te da je ama baš sve projekcija uma. Pa sam od tada počeo pratiti i svakim se danom uvjeravati u to da je univerzum zaista inverzivan ili obratan. Naravno da nisam nikav fizičar niti kamo sreće alkemičar niti imam i najmanje znanja ili kapaciteta da bih si to objasnio, ali me kopkalo. Pa mi je nekako sinuo koncept modernih uređaja i njihovih oblaka u kojima je sve pohranjeno i koji se konstantno nadopunjuju. Bežično umrežavanje. Neprestani sync. Cloud je isto što i device, a i obrnuto. Sve se gore učitava a dole preuzima. Upload i download. Bezbroj starih i novih programa, ažuriranja i raznih operativnih inačica. Uz toliko toga naravno da se pokupi i neželjeni software koji ometa operacijski sustav. Pa su tako npr. neki mali bugovi ili veliki Trojanski konji nešto poput neželjenih misli ili događaja koji u slučaju ove organske simulacije glase za njen integralni dio. U početku djeluju kao veliki problemi ili prepreke, zatim postaju prijeko potrebni alati, da bi na kraju nezaobilazno ispali čak i korisni. Ima dana kada nedostaje energije, teško se ičim napojiti ili se jednostavno zaboravila zaporka. I ne ide. Sva sreća što ti trenuci tilta ili zblesiranja samo pale lampicu za potrebni reset. Kada se iznova neki "pametni uređaj" poveže, napuni i sinkorinizira sa svemirom, ponovno se postaje njegovom slikom i prilikom. Na velikom ekranu gleda se vlastiti selfie. Oblači se najdraže odijelo sa dva lica. Svi likovi,sve staze, prepreke i nivoi i sva grafika je istog uma djelo. Igra. Koju svakako igram. Čovječe ne ljuti se. Budi sretan. Sve sam to već prošao i prolaziti ću opet. Postaviti ću i zamke da ne bude dosadno. Kad bolje razmislim, baš je jako zanimljivo. Samo se pospojiš i odmah dolazi nadogradnja, prijatelj i suputnik. Personalni Sputnik.