Proljeće

Niti jedna zima ne traje vječno. Buđenje

prirode je poput izlaska duše 🌀 iz tjelesnog brloga. Iznova. Proljeće, ljeto, jesen, zima i opet proljeće. Vrijeme i promjena. Negdje sa početkom listopada 🍂 pa sve tamo malo prije travnja kada trava opet počne zelenjeti, već 19 zimskih sezona pratim lišće kako opada. Točno toliko traje hibernacija ili odmor u primorskom gradiću. Najčešće se probudim na proljetnu ravnodnevnicu ili ekvinocij i lagano se krenem još neko vrijeme protezati, baš poput nekog mede u crtićima. Sve duži i jači sunčani dani najavljuju dva najdraža godišnja doba. U njima se najviše uživa, radi i gradi. Uvijek me raduje da ptice baš tada pjevaju jače no ikad. 🎶🐦‍⬛ Dok se uz more dovoljno samo spustiti i guštati, posvuda uokolo bude se maslinici i vinogradi, beru šparuge ili odlazi u lov na tartufe. Svako podneblje ima svoj specifični repertoar tokom tog predivnog procesa pa je čak i raspored oblaka na vedrome nebu, jedan ljepši od drugog. U svibnju, osim što cvijeta i biljka sviba, sviće i još jedno dugo toplo i suncem okupano ljeto. 🌤️

Vijesnici proljeća koji ujedno nagoviještavaju još jedan ciklus najljepših životnih boja jesu procvali ružičasti cvjetovi na voćkama, točnije njihove latice koje nošene vjetrom padaju sa grana po livadama. U Japanu, 🎌 gdje sunce najprije i izlazi , to je cvijeće i nacionalni simbol ljepote i prolaznosti , a zove se sakura. 🌸 U Bosni, gdje sam se rodio, nazivaju ga behar, i sad je i tam' probeharao. Kao što nam obližnji kontinentalci kao i posjetioci iz dalekih zemalja ponekad zavide na autentičnoj ljepoti prirode, isto tako valjda i neki poput mene sanjare o mirisnim stablima trešanja. Može se gdje god otići te doživjeti nešto što će pojačati osjećaje ili samo dodati kolora vlastitoj mašti ili već postojećoj stvarnosti. Sa svakim novim proljećem sazrijeva i nova misao na stablu spoznaje. A ona kaže i nalaže da još više treba sudjelovati, doprinositi, pjevati...hodati. Stoga se podižem sa drvene klupe na kojoj sam odmarao pola kalendarske godine i krećem u nove pobjede. Tko zna što sve donosi danas, sutra ili mjesec u kojem lipe cvatu. Koliko će biti samo dugih i toplih dana u nizu kao i ugodnih noći tokom srpnja i kolovoza. Toplo vrijeme zasigurno donosi neke nove i zanimljive ljude te otapa ono malo leda sa starih prijatelja koji se dugo nisu vidjeli. Vidim ih već svih kako krajem rujna uz vino nazdravljaju još jednome ljetu i uspješnoj sezoni. Vjerujem da ćemo svi iživjeti i nadživjeti još mnogo toga te bezbroj puta preslušati Vivaldijeva 4 godišnja doba. 🎻 Na tom su stvaralačkom putu, kao i uvijek neki radovi ali i sreća na cesti. 🛠️🍀 Krećem i dok koračam osjećam mekanu zemlju ispod tvrdog asfalta te čujem kako u tom trenutku nadolazi najbolja stvar na 🎼svijetu . Prelazim preko kolnika i nastavljam dalje pločnikom. Zamišljam kako sada u rodnom kraju svuda behar miriše i kako ću jednoga dana maksuz otići u Yoshino (🇯🇵 /sretno polje) i posmatrati rascvale japanske trešnje . Posvuda rasute latice izazivaju cvijetne mećave od kojih se stvara ružičasti tepih na tlu. Hodam i započinjem pjevati baš u trenutku kada mi u mašti cvijetići ulijeću u usta a u javi se ramenom sudaram sa jednom ženom u ružičastom kaputu. Okus proljeća.

"Jer to je gorko-slatka simfonija, to je život"