Srce

Ništa se ne slama kao srce, ali i nema ničega jačeg od tog istog srdašca. Od najranijih radosti i svakojakih dnevnih veselja, preko prvih strahova i boli pa sve do čeličenja tog naizgled šupljeg mišića, ono ne prestaje da kuca. U njega se slijevaju svi doživljaji, iskustva i raznoliki osjećaji. Ispunjeno najfinijim vibracijama, ono emitira električne impulse prema van. Samo dobro, na 100 Hz. Bez obzira što ga snašlo izvana i probilo se kroz razne mekane filtere i trvde barijere, herc uvijek ima najbolji odgovor. Nekada se tokom kaotičnog nevremena poklope uši i odmah se začuje kako tada kuca još jače. Slično je i u nekoj puno ljepšoj prilici, npr tokom iznenadnog i zapanjujućeg susreta sa nekim posebnim, ono tada svakim otkucajem udara poput potresa. Cijela vojska predefiniranih navika na čelu sa generalom Egićem, konstantno je u visokom stupnju pripravnosti i samo čeka da vidi neki znak pa da zapuca bez pitanja. Srce je uvijek spokojno i potpuno cool. Njegova je srž uvijek na mjestu. Onom pravom. Prikačeni lanac prošlosti može ga često vući natrag dok jedan isti takav nateže prema naprijed. U centru je zaista sve ok i tamo je vrijeme uvijek najtočnije. Imam osjećaj da ono oduvijek tako pulsira i da nikada neće prestati kucati. Svi smo satkani od istih niti i elemenata. Moralo bi biti da svatko osjeća ili čuje vječni ritam te vlastite esencije. Nedavno se pojavio briljantni chatbot, odnosno računalni program za simuliranje razgovora sa korisnicima, nazvan "Deep seek." Duboka potraga za odgovorima dovela je čovjeka do takvih instant i kreativnih riješenja. No i bez tih naprednih alata, to što svakome lebdi u sredogruđu, sadrži i zna sve što je potrebno. Toraks ili koštani kavez sačinjen od rebara, podsjeća me na krletku u kojoj je srce zatočeno ili gdje boravi sve dok ga ne oslobodimo i izađe na mala vratašca. Baš poput ptičice. Ili poput orla da se vine što više i odozgo sagleda svaku situaciju te se vrati natrag u svoje mirno gnijezdo. Ponekad mi se čini kao da ga i sam dah osluškuje i često provjerava njegove otkucaje. Jezik kojim govori i znakovi kojima se služi su mi doista najbolji pokazatelji. A srce je i daleko najbolji prediktor bilo kojeg događaja. Nerijetko se zna pojaviti šum koji zamuti tragove pa ga se onda ne posluša. A može se živjeti i jako srčano ili šlepati kao neko srculence, ali svi putevi se račvaju samo na jednome mjestu. Koliko god glavu okretali u drugom smjeru, kad srce kaže da, pravac je samo jedan, jasan i ispravan. Jutros sam na jednom glazbenom servisu čuo hrapavi glas i njegovu najnoviju stvar koja me odmah usmjerila u novi dan. Otvorše se iznova jedna stara dobro poznata vrata, tj perspektiva. Na istoku bi rekli srčana čakra. Bez obzira koja situacija ili krajnost izaziva jače podrhtavanje nutarnjih klijetki i proklijetki, od slušanja srca, nema veće sreće.