Kazualitet

Šesto je načelo uzroka i posljedica. Što siješ to i žanješ kako bi se reklo u narodu. Svaki uzrok ima svoju posljedicu i obrnuto. Najčešće smo sami gurnuli prvu domino pločicu koja će nas prije ili kasnije sustići i proizvesti sudbinski efekt. Trenutak prije nego se posljednja pločica u tom kraćem ili dužem nizu sruši na nas imamo samo jedan mali časak u kojemu se okrećemo i prisjećamo situacije kada bi nas drugačiji izbor odveo u neki drugi krug. Kako ne postoji alternativna povijest ili šta bi bilo kad bi bilo, najkorisnije je prihvatiti novonastalu kob, kakva god ona bila. Podjednako vrijedi i kada se iz nekog razloga čovjek nađe i u tuđim krugovima. Uvijek im se moglo pristupiti ili iz njih istupiti. Kada se najiskrenije sagleda sve ono što nas je dovelo do bilo kojeg sadašnjeg trenutka izgleda kao da smo si sami napisali dosadašnji scenarij, odabrali glavne i sporedne uloge, uvode, zaplete, vrhunce, početke, krajeve, nastavke, itd. Svaki događaj ili pojava je konzekvenca u kojoj se skriva ili otkriva uzročnik. Neprihvaćanjem tog načela trče se dodatni počasni ili kazneni krugovi koji opet dovode do istog. Slaganje ili neslaganje sa tim principom ili teorijom je u suštini nevažno pošto načelo isključivo djeluje u praksi. Hajmo reći da sam se pozabavio time u jednoj vrlo izazovnoj životnoj fazi. Nekad u to vrijeme sam se zainatio i odlučio trenirati biti bolji. Sviđao mi se taj izazov iako me na nekim životnim poljima čekalo dosta posla, a tamo gdje je sve išlo puno protočnije nije me brinulo jer kao da to ide samo po sebi. Poput putovanja ili vožnje tim koncentričnim krugovima ili petljama, stalni susreti sa sličnim obrascima koji se iznova ponavljaju znali su djelovati ne baš lako prihvatljivim. Iako je i tome valjalo pristupiti kao nekoj popularnoj društvenoj igri poput domina gdje se samo trebaš riješiti tereta svojih crno-bijelih figurica i igrati ispočetka, nekao sam znao pridavati prevelik značaj i težinu nekoj prvoj gurnutoj pločici ili njenoj posljedici. Pa sam si tokom tog nastojanja ili treninga pokušavao malo olakšati. Jednom sam zatvorio oči i najprije zamislio ili "preuzeo" dinamičnu sliku u kojoj se konstantno kreiraju i lančano ruše takvi krugovi. Ljepota igre isticala se u neutralnosti. Zatim sam u glavi čuo pjesmu "Drive" i pomislio na istoimeni crno- bijeli video spot u kojemu frontman i vokal benda potpuno slobodan lebdi i putuje na rukama publike. Nisam znao odakle mi to baš tada dolazi, ali sam bio krajnje ispunjen i sretan krajem videa kojeg sam ubrzo zatim i pogledao ne sjećajući kako isti završava.