Kišno jutro. Pokvašeni kolnici. Parovi brisača plešu po vjetrobranskim staklima automobilila. Ozbiljna lica za upravljačem mimoilaze se dok ih limeni ljubimci vozaju jedne pored drugih. Na sličan način na trotoaru pored ceste u suprotnim smjerovima primijetim kako prolaze čovjek i žena koji se za dlaku ne dodiruju. Oboje vode svoje kućne ljubimce na povodcu. Psići su veseli. Super im je počeo dan. Istovremeno pomisliše u sebi wooow kada su oba vlasnika sa njima skrenula u park sa šumicom preko puta. Kako dobrooo. Jedan se od sreće pored prvog stabalceta i popiškio. Na suvozačevom mjestu krajičkom desnog oka opažam tinejdžericu sa ruksakom na leđima koje tako sjedi zavaljeno u sjedište. Nezainteresirano promatra prolaznike na pješačkom prijelazu. Desni žmigavci narančaste boje zaustavljaju se jedan za drugim u koloni ispred škole. Napolju kišica zaljeva adolscenciju u rastu. Svi su bez kišobrana jer je veća fora. Dok izlazi iz auta opaža kolegicu iz klupe i lice joj se naglo ozari. Ljepše od najljepšeg jutra.Vrata se zalupe i uključe lijevi žmigavac. Čuje se zvuk guma koje se izvana skližu po mokrom asfaltu. Na unutarnjem zaslonu sinhroniziran je drugi program Hrvatskoga radia. Eterom odzvanja prekrasna melodija ili bolje rečeno harmonija.Poput violinskog ključa u kajdanci kojim započinje neko glazbeno djelo prvi takt na radiju otključava moje dotad polu tmurno raspoloženje. Beloved ili Ljubljeni. Ugledam svoje uramljene oči u retrovizoru kako kreću blago da se pomiču jer su nešto niže iz usta stale izlaziti riječi koje se poput molekula upliću u najugodniju frekvenciju. Ljubi sebe.I sve oko sebe.
Comments