Lynch

Prije mjesec dana otišao je slavni režiser David Lynch. Bio je talentirani slikar, glazbenik i pisac, no najpoznatiji je ipako bio kao filmski režiser. 📽️

Mnoge generacije pamte njegovu kultnu seriju Twin Peaks , a meni se u memoriju najviše urezala uvodna pjesma i singl "Falling" za koji je Lynch napisao tekstove, a kojom dominira ugođena električna gitara. 🎸

Njegov široki umjetnički opus bogat je i za nekoliko filmskih klasika. Ostati će upamćen po svom originalnom pristupu i sveukupnom životnom djelu. Bio je karizmatičan i nepatvoren, pomalo i čudak, ali kad bi se nasmiješio iz njega je zračila neka dobrota. Tokom svojih najplodnijih stvaralačkih godina, sve što bi taj filmski redatelj sa prepoznatljivim čuperkom na glavi izbacio iz svoje kuhinje, bilo bi svojevrsni hit. 🎞️

Iako se nije dodvoravao masovnoj publici i mnogi mladi poput mene u to vrijeme, voljeli su pogledati neku njegovu vizualnu poslasticu popraćenu odličnom glazbom. 🎵

Sjećam se tako filma i soundracka "Divlji u srcu " ❤️‍🔥 i uspavanog hita "Wicked Game ".

Imao sam 14 godina i nisam imao pojma o ničemu. Ali sam u nečem što je taj mag sakrio u svoj peti dugometražni film, zaista i uživao. Na omotu iznajmljene VHS kazete stajale su i dvije uspravne palmine grane u znak osvojene nagrade, što su mi objasnili kad sam ju vratio. Inače su mu filmovi imali pretežito mračan i pesimističan noir ugođaj te se skoro uvijek kroz radnju provlačila neka teška zagonetka. Prošle su 33 godine od tada i taman kada sam sve češće susretao njegove ekstremno pozitivne poruke na temu spiritualnosti, umjetnosti i samoga dara života, samo je otišao. Vidjelo se da je tokom neizbježnog procesa starenja postajao sve sretniji. Promovirao je tu otkrtivenu radost koju je na sebi svojstven način želio podijeliti i prenijeti drugima. Pokazivao se kao primjer nekoga tko je pola života bio inspiriran crnjacima a u drugoj polovici iz dana u dan slavio sve jače svjetlo koje je zasigurno pronalazio i u vlastitoj nutrini. Oduvijek su me znali zainteresirati razni takvi više ili manje poznati likovi koju su se isticali kao vrlo svestrani. Zajednička karakteristika onih, da kažem najboljih, bila je da su svi radili to što vole i znaju, do samoga kraja. Upravo sam prije mjesec dana dok je on odlazio i započeo pisati samome sebi ova kratka pisma, ili napise, kako se na hrvatskom jeziku ispravno naziva blog. ✍🏻

Isključivo dobre i zdrave stvari koje se lako mogu pronaći, samo kada se odvoji žito od kukolja. Toliko jasne i skrivene inspiracije na dnevnoj bazi leže posvuda uokolo, da ju se samo namjerno može zanemariti. Među ostalim faktorima koji su me nagnali da stavim naočale sa šarenim staklima i malo se osvrnem oko sebe, bile su i njegove kreativne (o)poruke.

Rekao je da su ideje kao ribe, koje se mogu loviti u plićoj ili dubljoj vodi. Pa sam evo danas zabacio koliko sam mogao i ulovio ovaj post. 🎣

Na prvi trzaj sam osjetio da bi to mogao biti baš on, otprilike ovakav kakav i je, konkretan i taman za mene. Izvukavši ga iz te apstraktne vode prisjetio sam se kako je taj legenadrni filmaš i umjetnik poručio kako treba ostati vjeran sebi i uvijek nastaviti raditi ono što se voli, jer i kad se umori ili naiđe na prepreke , svejedeno se to nastavlja raditi. 👷🏻‍♂️

Na tom putu se uvijek susreću drugi ljudi koji će sigurno pomoći da se ode na slijedeći korak. Pomoć stiže jer se uradilo nešto dobro, pa će i dalje stizati ako se nastavi na isti način.

Ima toliko užitka... čim se pronađu vrata i okrije način da se radi ono što se voli.

To je jednostavna lijepa i opaka igra. 🂱