Četvrtak

Ne, nikako ne mogu zaboraviti onu večer. Vraćam joj se često i vraćati ću vječno. Kad god ugledam zaljubljeni par na nekoj klupi, pogotovo srednjoškolski, prizori me nostalgično vrate u rane devedesete. Iz stana sam izlazio kao mulac a vraćao se kao frajer. Vani su se svakodnevno odvijale razne filmske scene sa pregršt likova i ambijentalnog raskoša i sve to u nekoj toploj atmosferi. Na početku ili na kraju večernjeg izlaska svratio bih u videoteku po najmanje jednu kazetu jer sam baš tad mlad i golobrad otkrivao sedmu umjetnost. Sjećam se da sam najprije iznajmljivao i pogledao sve od De Nira. Videokasetu bih ubacio u "spitku", popularnu jaknu koju su furali nogometni navijači. Tog predvečerja me Limbo, momak iz videoteke, nagovorio da se prebacim malo na Al Pacina. Pošto je "Kum" bio zauzet uvalio mi je " Miris žene" i uvjeravao da će mi se svidjeti. Kao da je znao da sam do te večeri bio slijep. Prvi put sam se trebao nać' i izać' sa curom koja mi se full sviđala. Neki čudni žmarci su me prolazili svako toliko ili je možda bilo samo malo prohladno, Čekala me kod "Circola" a ja sam naravno kasnio. Kad sam skužio da je i ona malo napeta bilo mi je puno lakše. Predložio sam da se prošećemo i odemo na "Monte" i do u glavi već odabrane klupice pored jednog ferala. Romantika mi je išla bez beda,tečno i kreativno, nekako sama od sebe. Nije bilo potrebe da kopiram nešto iz filmova. Efektnije rasvjetno tijelo od velikog žutog mjeseca na nebu ni jedan režiser ne bi poželjeo. Rekla je da joj je malo hladno iako nije zakopčavala zelenu jaknu tankericu. Iz svoje sam izvadio videokazetu i stavio na vlažnu drvenu klupu. Znao sam da tako treba, nema šta, gentelman jesi ili nisi. Čim smo se sjeli dotakla su nam se koljena, ustvari nekako sudarila i pokrenula sudbinski susret. Najprije su se povezale naše oči koje su već u sljedećem trenutku bile zatvorene. Nemam pojma da li je to bilo lice, kosa, kupka ili neki omekšivač ali taj prvi miris se ne zaboravlja. Kad god čujem ljubavnu pjesmu, pogledam romantičnu scenu ili npr. vidim "to" u dvoje penzionera u prolazu koji su toliko izdurali da ih još uvijek veže ta nevidljiva ali najljepša nit, srce mi zadrhti ritmom te prve večeri. Nakon što sam je otpratio doma gdje smo se prije rastanka dabome još dugo ljubili ispod jednog stabla, otkrio sam sasvim novu i bezgraničnu kvalitetu vlastitih emocija. Predivno i prekrasno iskustvo. Nema ljepšeg. Iznenadila me a stvarno nisam očekivao i pojava neke popratne krhkosti. Nuspojava. Nisam znao što ću dalje sa sobom. Palo mi je na pamet jedino da odem do "Tropica", da popijem neku cugu i slušam malo mjuzu dok me to nešto tako pere.

Sjeo sam se ispod jedne velike palme. Na tapetu mislim. Strop je bio bezveze jer je netko gore zakucao prastaru lamperiju,brodski pod ili što već. Iz današnje perspektive to je stvarno bila jedna obična gradska rupa. Ali je imala dušu. Nisam siguran da je potrebno još nešto. Atomsko sklonište, bend iz Pule, imao je boli glava stvar na tu temu na koju smo svi otkidali. Da se iskuliram,kako se kaže, naručio sam si jedan pelin. Rovinjski,da ne bude zabune. I onda krene ta stvar. Ciao. Doviđenja. Sve što je bilo do tada djelovalo je kao dječja igra. Nikog nisam ništa čuo niti kužio. Na stolu dalje od mene šašava ekipa pričala je neke gluposti ili o nogometu dok je u kutu razjareni lik udarao po poker aparatu, svaki put kada nije imao sreće. Tu smo još bili stolovi,stolice, jedna pepeljara sa užarenim plavim Ronhillom i ja. Nezainteresirana konobarica okrenutih je leđa gledala kroz prozor.Tako da nisam naručio drugu turu. Ili nisam imao više love. Opijen iskustvom, ustvari zaljubljen,da ne biram druge riječi, slušao sam tu pjesmu koja je svirala i prala me kao ništa do tada. Još kad sam čuo prateći gospel zbor koji na kraju podiže cijelu stvar mislio sam da ću se raspasti. Ma koji rock and roll, stari moj. Ti si ciao. Ne može se više živit bez toga.Unutarnji je glas bio sasvim iskren i jasan. I imao je pravo. Jačeg od toga, nema.