Vigor

Zimsko kupanje. To je definitvno najbolja kura za sve zimogrozne osobe poput mene. Već lijepi niz godina koristim sve benefite izlaganja hladnoj morskoj vodi. Oduvijek sam bio vrlo osijetljiv na niske temperature a nisam se baš radovao ni raznim vjetrovima poput bure, sjeverca ili tramontane. Jutarnji mraz ili ledene kiše, najčešće bi mi već u startu pokvarili početak svakog malo oštrijeg dana. Jednostavno nisam volio nikakvu studen niti je ona voljela mene. Računao sam da će sa dolaskom punoljetnosti nestati taj po meni najneugodniji osjećaj, pošto mi je tih prijelaznih godina teže padala hladnoća i drhtanje tijela nego ono srca. Negdje tamo od sredine listopada pa sve do konca veljače, imao bih običaj stalno podizati ramena, valjda kako bi me poput šala zaštitila od nevidljivog neprijatelja koji se stalno šulja po zraku. Borbu sa vjetrenjačama, na svu moju sreću, okončao je jedan odlazak u Dolomitske Alpe. Nekoliko dana boravio sam u hotelu "Albion" koji je u svome dvorištu imao zasebnu vanjsku saunu. A pored nje je bio bunar ili pozzo kako su ga nazivali talijani. Nakon desetak minuta provedenih u drvenoj kućici za iznimno zagrijavanje tijela, izašao sam i hodajući bos po snijegu stigao do tog zdenca života u kojem će se i odviti svojevrsna inicijacija. Ispred mene je jedan hrabar momak ušao kao od šale i doslovce ugasio zadimljeno tijelo u tom studencu. Učinilo mi se da čujem sličan zvuk onom od maločas kada se u sauni vodom prolijevalo vruće kamenje. Zajedno sa strahom u sebi prišao sam posebno dizajniram stepenicama i sišao u pozzo. I dogodila se katarza, kao i prvi prirodni overdose dopamina. Vrhunski korektor emocija i poboljšivač sveopćeg stanja organizma. Stari moj. Po povratku kući odmah sam krenuo u potragu i otkrivanje svih dobrobiti koje se nalaze ispod površine mora. Kakav je to gušt, pomislio sam. Eh da sam prije znao da je to tako fenomenalno i da daje ovako božanstven osjećaj, govorio sam si u početku. Ali pošto je vrijeme kako kažu samo sada , veliko blago među otocima čekalo me je svakodnevno i bilo uvijek dostupno. Negdje sam pronašao popis od skoro 50 dobrobiti plivanja u hladnom moru i moram priznati da sam iskusio veliki broj od navedenih. Toplo se preporučuje neraspoloženima. Naravno da je kao i sa svime u početku vrlo izazovno. Potrebno je veliko stpljenje sa samim sobom, kao i snažna volja koja se na kraju svakog kupanja pretvara u čistu strast. Vjerovatno na sličan način uživaju i alpinisti dok se sami uspinju na neki planinski snježni vrh. Rijetko se susreće neki zimski kupač, ali po izlasku iz mora svaki od njih djeluje jako zadovoljno. Ponajviše sa svojom hladnoćom koja ih grije i vlastitom energijom koja zaista vrije. Ponekad je odlazak u takvo more poput hodočašća. Duhovno iskustvo. Poslušao sam savjet od jednog iskusnijeg i uzeo silikonske naočale za plivanje, za bolji "kontakt", što uz kupaće i neopren kapu čini svu potrebnu opremu. Morsko dno i nebo koje se ogleda u vodi biva skroz drugačije i znatno posebnije nego ljeti. Svaki, ali baš svaki put kao da u vodu ulazi jedno staro "ja", a iz vode za nekoliko minuta izlazi drugo novo "ja". Odmah po izlasku zastajem na hladnom kamenu i primijećujem kako me obuzima potpuna krepkost. Nakon toga osjećam da sam jedar i čio te mi se čini kao da sam upravo saprao neku suvišnu prošlost. Par minuta stojim i hodam poput nekog diva iz mitova ili je to možda samo moja popratna senzacija. Osušim se najčešće na suncu ili vjetru, a posebna je uživancija i sav taj ritual izvesti po kiši. Pomno navlačim odjeću preko vlastite aure i sa višim stupnjem sreće odlazim u bolji ostatak dana. Neponovljivo iskustvo koje želim imati već sutra. Još jednom.