Čitaj knjigu

Čitaj knjigu.📖 Tako je glasio vjerovatno prvi mudri savjet kojeg sam još kao mali upamtio. Možda ga je izrekla moja baka ili neki njen uvaženi gost poput šumara sa kojim je sklapala neke poslove i dogovore u ime cijelog sela. Ili je to bio ravnatelj škole koji me je testirao prije upisa u prvi razred. Još uvijek sam imao 5 godina kada mi je saopćio da imam sreće i da ću na jesen krenuti u školu. Napomenuo je da se pripremim,što sam čak i preozbiljno shvatio uhvativši se odmah kaubojskih 🤠 stripova, a ubrzo i romana. U početku je gradivo djelovalo prilično lako i skoro sve je išlo glatko. Sve dok na satu jednog jezika kojemu se sada ne sjećem imena nije trebalo otvorit udžbenik i pročitati neku narodnu bajku. Zvala se "Čardak ni na nebu ni na Zemlji". 🏰 Ne znam za ostale, ali moja je dječja mašta ubrzo prerasla svoju dob i probila sve granice imaginacije te nastavila plutati bespućima svakojakih fantazija. Svaka priča, novela pa čak i pjesmica pobudila bi nešto u meni. Dvostruko sam se zanosio pošto sam krajičkom malenog uma pokušavao pojmiti što je svaki autor želio reći, otkriti ili sakriti. I kako to nešto iz knjiga mene kao da priziva, i kuda me to vodi, često baš kao da zna. S vremenom sam bivao sve više fasciniran slojevitom građom koju pojedini pisci ostavljaju između svojih monumentalnih redova. Kako i odakle im to dolazi, želio sam znati. Zanio bih se kao i svatko pa ponekad i nasukao na vlastitom neznanju. Ali bilo je i perioda kada bi skoro sve pogodio što bih odabrao za čitanje. Nekad tokom preobražaja u mladića započeo sam pisati pjesme, ljubavna pisma, a nakon prvog brodolomčića, napisah 🛟 i jednu basnu. 🦚 Oduvijek sam upijao riječi nekom nevjerovatnom lakoćom dok sam sa jednostavnijim stvarima često muku mučio.⚙️ Što sve može izaći i stati na papir zaista je jedno od najljepših kreativnih čuda. Koliko knjiga može biti bliska znaju oni koju su makar jednu takvu držali u rukama. Kako se  poput melema za dušu tokom kišne večeri sa police dohvati neki roman i za čas oplemeni samoća, zna svaka individua. Knjiga je najzgodnija mačka na plaži pored koje možeš ležati. To je živi napisani svijet kojeg se može ponijeti sa sobom u nekoj torbi, gdje god. I kad god se poželi, on se da izvaditi i otvoriti. Možemo uroniti i sakriti se u njega te mu dopustiti da i on otkrije nas. Ponekad je prava radost pročitati i neko džepno izdanje. U vlaku, avionu, na klupici u parku, u fotelji pored ognjišta, netom prije spavanja ili u nekoj prekrasnoj knjižnici sa zelenim stolnim lampama. Kao i u mnogo čemu, i moje čitanje poprilično može oscilirati. Od podosta i ponešto pa sve do ničega, naravno ako se izuzme učestalo skrolanje ekrana🤳🏻. Iznenadno inspiriran, krajem 2022. godine uzeo sam jedan prazan bijeli papir i spontano mu ispričao, odnosno napisao jednu priču. Pri kraju te prve, pojavila se i druga, a nakon nje i treća pripovijetka. Tokom procesa pisanja pokušao sam ih povezati i utkati im smisao, a usput i ponešto naučiti od darovitih urednika koji su pospremili moje posvuda razbacane riječi. Pisanje je čista strast. Uostalom podjednako kao i samo čitanje. Neodvojivi i neprekidni čin, kao udah i 🌬️izdah . Zadnjih mjeseci ili bolje rečeno tokom prilično sušnih godina, sakupljao sam naslove i slagao ih po nekom svom redu kako bi bile što spremnije za moj povratak knjigama. Nedavno sam negdje pročitao da umijeće istinskog čitanja predpostavlja sposobnost ili urođeni čovjekov dar da iz obilja literature odabere za sebe baš ona djela u kojima mu se obraća bit svijeta u cijelini. A danas mi je stigla i posljednja narudžba 📦 koju sam odmah raspakirao i stavio na vrh svoje povelike biblioteke nepročitanih knjiga, no ne još zadugo. Blog i web knjižara savršenog imena još mi je jednom napomenula ; ČITAJ KNJIGU ‼️